18 nastavnika i nastavnica u bijelim kutama. Dugogodišnja ravnateljica Zavoda Bogomira Dobovšek okružena suradnicima iz Zavoda za slijepu mladež. Zavod za slijepe po završetku Drugog svjetskog rata započinje s radom ponovno u Ljubljani i mijenja naziv u Zavod za slijepu mladež. Neposredno nakon Drugog svjetskog rata u ustanovi se posebna skrb posvećuje učenicima koji su zbog eksplozivnih naprava izgubili vid. U program strukovnog obrazovanja uz pletarstvo, četkarstvo i domaćinstvo uvedena je škola za telefoniste. Godine 1952. u zavodu je počela s radom i prva tiskara za slijepe.
This site uses cookies
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more
