Jedan učenik piše na Braillevom stroju, a drugi čita knjigu na Braillevom pismu. Zavod za slijepu mladež se preselio u Ljubljanu u studenom 1944. godine. S oslobođenjem 1945. je za Zavod za slijepu i slabovidnu djecu došlo vrijeme bržeg napretka i povećavanja razine stručnosti. Poslije oslobođenja u Zavod su došli i vojnici s oštećenjem vida, ali i sve više djece koja su oslijepila kao žrtve rata ili neoprezne igre eksplozivnim sredstvima. Posljedice su bile teške: amputacije ruku, prstiju, sljepoća... Zajedno s ovim izazovom Zavod se vrlo uspješno nosio i s osnovnoškolskim nastavom i opismenjavanjem te s osposobljavanjem za pletače i četkare, kao i tečajevima za prve telefoniste.
This site uses cookies
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more
