Slijepi dječak bez ruku čita na specijalnoj napravi usnama Braillevo pismo. Zavod za slijepu mladež se preselio u Ljubljanu u studenom 1944. godine, s oslobođenjem 1945. je za Zavod djecu došlo vrijeme bržeg napretka i povećavanja razine stručnosti. Po završetku Drugog svjetskog rata Zavod se vraća u Ljubljanu. Slijepi su najprije primljeni u Zavod za gluhonijemu mladež gdje im je bio ustupljen dio prostorija, a potom odlukom Ministarstva prosvjete, u kolovozu 1945., slijepa djeca dobivaju novi dom na uglu Langusove i Jamove ulice. Broj djece u zavodu bio je u stalnom porastu, a posebno se povećavao u poratnim godinama. Među njima bio je i veliki broj onih koji su uz oštećenje vida imali i oštećenja ruku, a neki su bili bez obje ruke. Zbog nedostatka odgovarajućih nastavnih sredstava i pomagala za rad sa takvom djecom nastavnici škole sami su izrađivali pomagala i nastavna sredstva. Jedno od takvih pomagala je bio stalak za čitanje Brailleova pisma usnama za učenike bez ruku ili s oštećenjima ruku. Zajedno s ovim izazovom Zavod se vrlo uspješno nosio i s osnovnoškolskim nastavom i opismenjavanjem te s osposobljavanjem za pletače i četkare, kao i tečajevima za prve telefoniste.
This site uses cookies
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more
