Slijepi telefonist Rade Marunić. Godine 1953. pri stručnoj školi u Radničkoj osnovan je jednogodišnji odjel telefonije. Rad na kućnim telefonskim centralama zbog svoje je ergonomske prikladnosti i sve većega korištenja telefonije već ranije slijepima bio postao privlačan. Prva profesionalna zaposlenja slijepih osoba na telefonskim centralama u Hrvatskoj započinju oko 1940. godine. Telefonske centrale morale su se adaptirati za radno mjesto slijepih osoba ugradnjom signalnih taktilnih releja i raznih zvučnih signala. Činjenica da su se slijepi odlučivali za telefoniste bila je povezana s pogodnostima radnog mjesta na kojem su se oni izvanredno snalazili. Ono ponajprije traži rad na akustičko-taktilnom planu (vizualni signali zamjenjuju se taktilnim) angažirajući pri tom područja putem koji slijepi primaju većinu spoznaja i putem kojih kompenziraju gubitak vida. Da bi slijepi olakšano obavljali taj posao, svaka centrala opremala se potrebnim tiflotehničkim pomagalima. Najzad, postojala je i zakonska potpora ovoj vrsti zapošljavanja slijepih. Proglašenjem Zakona o obaveznom zapošljavanju slijepih invalidnih osoba na kućnim telefonskim centralama u Hrvatskoj 1969. godine propisana je obveza zapošljavanja slijepih na telefonskim centralama.
This site uses cookies
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more