Portret Vinka Beka iz desnog poluprofila.
Vinko Bek, tiflopedagog i humanist, rodio se u Podgajcima Podravskim 1862. godine. Učiteljsku školu završio je u Zagrebu. Bio je učitelj pučke škole u Bukevju jedanaest godina, zatim u Zagrebu do 1895., kada postaje učitelj i privremeni ravnatelj Zemaljskog zavoda za odgoj slijepe djece. Od 1899. godine do umirovljenja 1920. bio je ravnatelj Doma slijepih radnika. Bek je prvi u nas organizirao zaštitu i osposobljavanje slijepih. Godine 1888. odlazi u Beč gdje proučava odgoj i obrazovanje slijepih. Preveo je knjigu F. Entlichera i izdao je pod naslovom Uzgoj slijepaca (Zagreb, 1888.) te napisao djelo Bečki zavod za slijepe i naše potrebe (Zagreb, 1889.) u kojem izlaže plan o odgoju slijepih u nas. Godine 1889. otvorio je u Bukevju privatni zavod za slijepe, gdje je obučavao slijepog dječaka Hinka Svobodu, s kojim je iste godine izašao na javni ispit u Zagrebu. Pokrenuo je i uređivao časopis "Sljepčev prijatelj" (1890.-1899.; od 1893. "Prijatelj slijepih i gluhonijemih") i u njemu objavio četrdesetak članaka s područja tiflopedagogije. Surađivao je u časopisu "Napredak" (1886.-1890.), njemačkom stručnom časopisu "Blindenfreund" i dr. Uredio je sljepački odjel na gospodarskoj izložbi i izdao Izložbeni katalog za sljepački odjel na Gospodarsko-šumarskoj izložbi u Zagrebu 1891. Bio je tajnik Društva za pomoć slijepcima "Sv. Vid", koje je osnovano na njegovu inicijativu 1893. u Zagrebu. Na osnovi rezultata koje je Bek postigao radeći za slijepe, a što mu je Zemaljska vlada izravno ili posredno omogućavala, godine 1894. u Zagrebu su se stekli uvjeti za otvaranje zavoda za slijepe. No zbog slabog odziva zainteresiranih na natječaj koji je raspisala Zemaljska vlada zavod za odgoj i obrazovanje slijepe djece (Zemaljski zavod za slijepe) počinje s radom tek u rujnu 1895. godine, kao prvi zavod te vrste u jugoistočnoj Europi. Zatim se otvara Zavod za odrasle slijepce (od 1898. Dom slijepih radnika), dok je 1910. osnovan Dom slijepih djevojaka. Vinko Bek bio je član Hrvatskoga pedagoško-književnog zbora, a 1908, predsjednik Društva za unapređenje uzgoja. Bavio se, također, gospodarstvom i etnografijom. Osim knjižica s područja gospodarstva, objavio je i više članaka u "Gospodarskom listu" i "Seoskome gospodaru". Sakupljao je narodne rukotovorine i izložio ih na izložbama u Velikoj Gorici (1888.) i Zagrebu (1891.). Objavio je narodne zagonetke i basne u časopisima "Smilje" i "Bršljan". Umro je u Zagrebu 15. listopada 1935. godine. (M.V.N.)
This site uses cookies
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more