nepoznat

black and white photo ; photography

Ljubljana

1919

paper

photographic technique

ensemble: height = 8.5 cm; width = 14 cm

Slovenija

Collection of photographs

2713

Slijepi vojnici u azilu (prije ženskoj bolnici) u Ljubljani, školska godina 1918/19.
Slovenski odbor za invalide čiji su članovi bili istaknute osobe tadašnjeg slovenskog političkog i kulturnog života nastojao je utjecati na Narodnu vladu da sve preostale ratne slijepe invalide iz Graza dovede u svoju domovinu. Tako su se 22. studenog 1918. dvadeset slijepih ratnih vojnika vratili u svoju zemlju. Na povratku u Sloveniju pratili su ih član Slovenskog odbora za invalide Janko Klobčić, koji je inače bio rezervni oficir, narednik Simončić i časna sestra Klara Vrhunc (Franica Vrhunc) koja je za njih izradila prvi program za rehabilitaciju. Bio je to trijumfalni povratak vojnika na oslobođeni slovenski teritorij. Kada su stigli na željeznički kolodvor u Ljubljani dočekani su poklicima mase ljudi, a vojne i civilne vlasti odali su im počasti kakve i zaslužuju. Otpratili su ih u Belgijsku kasarnu u Metelkovu ulicu gdje je tada bila vojna bolnica. Neki taj datum smatraju osnutkom prvog slovenskog zavoda za slijepe osobe. Komandant vojne bolnice dr. Mauricijus Rus ustupio je slijepim vojnicima 14. objekt gdje su se nastavili obrazovati i raditi u radionicama. Časna sestra Klara Vrhunc nastavila ih je poučavati čitanju i pisanju kao i glazbenom obrazovanju. Majstor Franc Dolinar, i sam štićenik zavoda u Grazu od 1911. poučavao ih je košaraštvu, a majstor Naglič četkarstvu. Uratke slijepih prodavao je narednik Franc Petek. U sviranju na citri slijepe je vojnike besplatno podučavala gospođa Košmerlj. U ožujku 1919. slijepi vojnici su nastupili Dramskom kazalištu. Poneki slijepi vojnici dobili su svoje male trgovine i trafike. Pojedini članovi Slovenskog odbora za invalide, kao i sestra Klara neprestano su upozoravali Narodnu vladu Slovenije, odjeljenje za socijalnu skrb da je potrebno osnovati i urediti zavod za slijepe u Ljubljani.