Učenici prvog razreda Zavoda za slijepu i slabovidnu djecu u Ljubljani, prilikom vježbanja fine motorike, 27.11.1952. Vrijeme poslije 1945. je za Zavod za slijepu i slabovidnu djecu vrijeme bržeg napretka i povećavanja razine stručnosti. Preseljenje Zavoda u Langusovu ulicu započelo je 1946. godine, a uz staru zgradu počela se graditi i nova koja je dovršena 1965. godine. Poslije oslobođenja u Zavod su došli i vojnici s oštećenjem vida, ali i sve više djece koja su oslijepila kao žrtve rata ili neoprezne igre eksplozivnim sredstvima. Posljedice su bile teške: amputacije ruku, prstiju, sljepoća... Zajedno s ovim izazovom Zavod se vrlo uspješno nosio i s osnovnoškolskim nastavom i opismenjavanjem te s osposobljavanjem za pletače i četkare, kao i tečajevima za prve telefoniste. Usporedno s obrazovanjem slijepe djece javljala se sve veća potreba za osposobljavanje slabovidne djece pomoću posebnih metoda i pomagala.
This site uses cookies
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more
