Schulbucher Berschleiss administration

udžbenik na reljefnom pismu

Beč

1848

paper

reljefni tisak

ensemble: d = 21 cm; width = 25.5 cm;

Collection of publications in relief alphabets

417

Početnica je udžbenik za slijepu djecu za svladavanje reljefnih znakova latiničnih slova. Pisan je tzv. reljefnim linijskim pismom, njemačkim jezikom, te obrađuje slova, brojeve i interpunkciju. Knjiga je tvrdo ukoričena i sadrži 24 stranice. Krajem 18. st. u nastavi se koristilo tzv. reljefno linijsko pismo čija su slova imala izgled običnih, ali su bila ispupčena kako bi se mogla čitati dodirom. Stvaranje prvog linijskog pisma obično se pripisuje Valentinu Haüyu, iako su i prije poznati razni pokušaji stvaranja reljefnih pisama za slijepe. Sam Valentin Haüy pisao je o tome kako je došao na ideju osmišljavanja pisma za slijepe. Promatranje kojim je utvrdio da se na poleđini svakog lista papira što je izašao ispod štamparske preše jasno ocrtavaju reljefna slova, samo obrnuta, navelo ga je na zamisao da dade napraviti reljefna slova koja će imati izgled običnih slova gledanih u ogledalu. Njihovim slaganjem zdesna nalijevo i otiskom dobiven je, na ovlaženom papiru, otisak koji se mogao čitati dodirom. Tako je stvoreno reljefno linijsko pismo. Smatra se da je prva knjiga koja je tiskana tim pismom bila knjiga Valentina Haüya, Rasprava o odgoju slijepe djece (Essay sur l education des Enfans-Aveugles) iz 1786. g. Haüy je koristio latinična slova koja su naočigled bila lijepa, no slijepi su ih sporo i teško čitali. Stoga je pribjegao raznim promjenama pisma. Iako je reljefno linijsko pismo bilo teško čitljivo i slijepi ga nisu mogli pisati, zadržalo se dugo u upotrebi. (N.S.)