Dvoje učenika i učitelj na satu telefonije. Zavod za slijepu djecu, koji je 1922 godine preseljen iz Ljubljane u Kočevje vratio se u Ljubljanu s u studenom 1944. godine. Tadašnji Zavod nalazio se u Zaloškoj cesti 5. S oslobođenjem 1945. je za Zavod za slijepu i slabovidnu djecu došlo vrijeme bržeg napretka i povećavanja razine stručnosti. Odlukom Ministarstva za prosvjetu narodne vlade Republike Slovenije, odsjeka za „prilagođeno školstvo“ Zavod je dobio i novo ime - Zavod za slijepu i slabovidnu djecu koji je zadržao sve do 2016. godine. Preseljenje Zavoda u Langusovu ulicu započelo je 1946. godine, a uz staru zgradu počela se graditi i nova koja je dovršena 1965. godine. Poslije oslobođenja u Zavod su došli i vojnici s oštećenjem vida, ali i sve više djece koja su oslijepila kao žrtve rata ili neoprezne igre eksplozivnim sredstvima. Posljedice su bile teške: amputacije ruku, prstiju, sljepoća... Zajedno s ovim izazovom Zavod se vrlo uspješno nosio i s osnovnoškolskim nastavom i opismenjavanjem te s osposobljavanjem za pletače i četkare, kao i tečajevima za prve telefoniste. Prvi tečaj za telefoniste održan je 1950. godine.
This site uses cookies
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more
