Diplomirani pravnik Franci Kovačič zaposlen u Centru za rehabilitaciju i skrb slijepih Slovenije u Škofjoj Loki. Dom slijepih je imao tri vrste štićenika: mlađe koji su pohađali školu učenika u gospodarstvu i izučili zanate, one koji su bili zaposleni kao priučeni ili kvalificirani radnici u organizacijama ili radionicama i azil za nemoćne, stare i slijepe osobe. Nakon Prvog kongresa Udruženja slijepih Slovenije počelo se razmišljati o suvremenijim i naprednijim oblicima osposobljavanja svojih članova. Savez društava slijepih i slabovidnih Slovenije 1962. godine osniva samostalne invalidske radionice za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje invalida. U postojeće radionice uvedene su nove djelatnosti čija je svrha bila osposobljavanje slijepih za rad u industriji. Dom slijepih zadržao je samo zadaću skrbiti o prehrani i stanovanju uzdržavanih osoba u domu. U invalidskim radionicama stručno se osposobljavala mladež od 14. godine. To je omogućilo teoretsko i praktično osposobljavanje slijepih. U školskoj godini 1962./63. otvorio se školski odjel za telefoniste i radnike u industriji. Voditeljem školskog odjela postao je Peter Confidenti. Na kraju svake školske godine učenici su polagali ispite pred stručnim povjerenstvom. U radionice za invalide primali su se na rehabilitaciju uglavnom djeca iz Zavoda za slijepu mladež u Ljubljani kao i iz drugih redovnih škola koji su trebali prekvalifikaciju. Iz godine u godinu broj polaznika je bio sve veći. Na kraju svog obrazovanja polaznici te škole bili su telefonisti ili polukvalificirani radnici u industriji. Radi zajedničkih interesa slijepih te dvije ustanove spojile su se u jedinstvenu ustanovu pod nazivom Centar za rehabilitaciju i skrb slijepih Slovenije u Škofjoj Loki. Tijekom postojanja invalidskih radionica u njima se rehabilitiralo ukupno 25 slijepih osoba. Od toga 5 telefonista, 15 radnika u industriji te 5 radnika tradicijskih zanimanja slijepih osoba. Za sve to vrijeme ostvarili su uspješnu suradnju s tvrtkama u industriji i gospodarstvu među kojima su: Iskra iz Kranja, Gorenje iz Velenja, Loška tvornica hladnjaka iz Škofje Loke i drugi. Suradnja s tim tvrtkama bila je osnova za rad i razvoj novog Centra za rehabilitaciju i skrb slijepih Škofja Loka. Osnivači Centra bili su Republički odbor Saveza slijepih Slovenije i skupštine općine Škofja Loka. Ravnatelj Centra postao je Ivan Bizant. Zadaci tako osnovane ustanove bili su: stručno osposobiti slijepe i slabovidne osobe za produktivan rad u industriji i drugim organizacijama u gospodarstvu, omogućiti kvalificiranim osobama s invaliditetom odgovarajuće zaposlenje izvan centra, u drugim organizacijama ili im omogućiti zapošljavanje u prostorijama centra ili organizirati rad kod kuće te organizirati i osigurati cjelovitu skrb i zaštitu slijepih i slabovidnih osoba.
This site uses cookies
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more