Slijepi telefonist bez obje ruke, zaposlen u telefonskoj centrali u Centru za rehabilitaciju u Škofjoj Loki. Iako je radionicama u Centru slijepih i slabovidnih (nekada Dom za slijepe) bila prvotna uloga radna terapija korisnika, vrlo se brzo pokazala sposobnost, radišnost i zalaganje slijepih radnika pa su radionice sve više postajale učionice. 1962. Savez slijepih Slovenije je organizirao radionice za slijepe i slabovidne u kojima su osim teorijskih usvajali i praktična znanja. 1964. godine dolazi do spajanja doma i radionica te nastaje Centar slijepih i slabovidnih koji je ujedno bio i jedini zavod u Republici Sloveniji koji se bavio profesionalnim osposobljavanjem, zapošljavanjem i domskim smještajem osoba oštećena vida. U vrijeme postojanja zaštitnih radionica osposobljeno je 25 odraslih slijepih u raznim strukama (telefonisti, radnici u industriji, klasični obrti). Dom za slijepe uspostavio je poslovnu suradnju s više poduzeća.
This site uses cookies
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more
