Po završetku Drugog svjetskog rata Zavod se vraća u Ljubljanu. Slijepi su najprije primljeni u Zavod za gluhonijemu mladež gdje im je bio ustupljen dio prostorija, a potom odlukom Ministarstva prosvjete, u kolovozu 1945., slijepa djeca dobivaju novi dom u bivšem internatu De Notre Dame na Mirju u Ljubljani, na uglu Langusove i Jamove ulice. Broj djece u zavodu bio je u stalnom porastu, a posebno se povećavao u poratnim godinama. Među njima bio je i veliki broj onih koji su uz oštećenje vida imali i oštećenja ruku, a neki su bili bez obje ruke. Zbog nedostatka odgovarajućih nastavnih sredstava i pomagala za rad sa takvom djecom nastavnici škole sami su izrađivali pomagala i nastavna sredstva. Jedan od takvih pomagala je bio stalak za čitanje Brailleova pisma usnama za učenike bez ruku ili s oštećenjima ruku.
This site uses cookies
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more
