Portret Veljka Ramadanovića, osnivača i ravnatelja Doma slepih Kralja Aleksandra u Zemunu. Polu desni portret prikazuje muškarca s brkovima odjevenog u bijelu košulju i odijelo na kojem su s obje strane obješena odlikovanja. Veljko Ramadanovć rođen je u Korbovu 27. rujna 1874. godine. Bio je srpski specijalni pedagog i socijalni radnik u području zaštite osoba s različitim vrstama invaliditeta. Iz dostupnih podataka upitno je gdje je pohađao učiteljsku akademiju, no postoje navodi o stručnom usavršavanju (studijskom obilasku) na području rada s djecom s invaliditetom u Pragu. 1896. otvorio je prvu školu za gluhu djecu u Požarevcu koja se zbog nedostatka financija i loših materijalnih prilika zatvara već 1898. Brailleovo pismo prilagodio je za srpski jezik. Nakon što je interniran u Bizertu, 13. prosinca 1917. tamo osniva Prvu srpsku školu za slijepe i gluhe vojne invalide. 1919. godine škola se seli u Zemun, Cara Dušana 143. Ramadanović ostaje ravnatelj Doma i škole slijepih u Zemunu do 1941. Zavod se seli u Beograd, a Ramadanovića šalju u logor iz kojeg ga puštaju nakon dva mjeseca. Umro je 21. srpnja 1943. Bio je svestran i aktivan te je osim Zavoda u Zemunu, Ramadanović bio osnivač više škola i društava za slijepe u Srbiji te izdavač prvog časopisa na brailleovom pismu "Brajeva riznica".
This site uses cookies
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more