Dvije slijepe djevojčice stoje obučene u narodne nošnje. Prvi počeci škole za slijepe sežu u 1917. godinu kada je Veljko Ramadanović u Bizerti osnovao školu za slijepe. Škola se poslije prvog svjetskog rata preselila u Zemun u nekadašnje kasarne austrougarske vojske. Zgrade su prilagođene za potrebe osoba s invaliditetom. Nakon što je 1919. godine školu posjetio Kralj Aleksandar I. Karađorđević škola je nazvana njegovim imenom. Škola se dijelila na osnovnu školu koja je radila po redovnom nastavnom planu i programu te na trogodišnju zanatsku školu. 1920. godine škola postaje državna ustanova koju financira Ministarstvo prosvjete i socijalne politike. U školi je Ramadanović otvorio prvu tiskaru na brailleovom pismu (1920.godine) te knjižnicu "Nova svijetlost". 1939. osniva i Dom za doživotni smještaj odraslih slijepih pri školi.
This site uses cookies
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more
