Pored stola stoje, lijevo slijepa djevojka i desno Veljko Ramadanović. Oboje ruke drže na tiskovini na brajici i čitaju. Veljko Ramadanovć rođen je u Korbovu 27. rujna 1874. godine. Bio je srpski specijalni pedagog i socijalni radnik u području zaštite osoba s različitim vrstama invaliditeta. Iz dostupnih podataka upitno je gdje je pohađao učiteljsku akademiju, no postoje navodi o stručnom usavršavanju (studijskom obilasku) na području rada s djecom s invaliditetom u Pragu. Nakon što je interniran u Bizertu, 13. prosinca 1917. tamo osniva Prvu srpsku školu za slijepe i gluhe vojne invalide. 1919. godine škola se seli u Zemun, Cara Dušana 143. Ramadanović ostaje ravnatelj Doma i škole slijepih u Zemunu do 1941. Bio je svestran i aktivan te je osim Zavoda u Zemunu, Ramadanović bio osnivač više škola i društava za slijepe u Srbiji. 1920. godine u sklopu školskog kompleksa ustanovio je prvu tiskaru na brailleovom pismu te knjižnicu "Nova svijetlost", a bio je i izdavač prvog časopisa na brailleovom pismu "Brajeva riznica".
This site uses cookies
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more
