nepoznat

black and white photo ; photography

Zemun

1958

paper

photographic technique

ensemble: height = 10 cm; width = 7 cm

Odgoj i obrazovanje

Collection of photographs

5480

Slijepa profesorica glazbenog odgoja odjevena u haljinu i s tamnim naočalama stoji uz klavir. Desnu ruku drži na ramenu učenika koji sjedi za klavirom i ruke drži na tipkama.
Prvi počeci škole za slijepe sežu u 1917. godinu kada je Veljko Ramadanović u Bizerti osnovao školu za slijepe. Škola se poslije prvog svjetskog rata preselila u Zemun u nekadašnje kasarne austrougarske vojske. Zgrade su prilagođene za potrebe osoba s invaliditetom. Nakon što je 1919. godine školu posjetio Kralj Aleksandar I. Karađorđević škola je nazvana njegovim imenom. Škola se dijelila na osnovnu školu koja je radila po redovnom nastavnom planu i programu te na trogodišnju zanatsku školu. U školi je Ramadanović otvorio prvu tiskaru na brailleovom pismu (1920.godine) te knjižnicu "Nova svijetlost". 1939. osniva i Dom za doživotni smještaj odraslih slijepih pri školi. Tijekom II. svjetskog rata Škola je preseljena u Beograd, a od 1944. kada se vraća u Zemun. Nakon rata škola škola ponovo preuzima skrb o vojnicima koji su u ratu izgubili vid. U poslijeratnom periodu škola se postupno uključuje u redovan sustav odgoja i obrazovanja.
U 1920.godini škola je dobila status državne ustanove koju je financiralo Ministarstvo prosvjete i socijalne politike.
Škola pored odgojnog rada, učenicima organizira smještaj, prehranu i preventivnu zdravstvenu zaštitu u Domu. U poslijeratnom periodu u skladu s reformama školstva i socijalističkog školskog sustava Škola je inicirala otvaranje razreda za slabovide učenike u školskoj godini 1954/55 u sklopu redovne osnovne škole u centru Beograda. Sa slabovidnim učenicima radili su defektolozi, a na raspolaganju su im bila i sva potrebna učila za slabovide učenike.
Od 1956. godine u školi je obnovljen pedagoški rad sa slijepom i gluhom djecom, a 1960. godine osnovani su i razredi za slijepu djecu s pridruženim teškoćama u razvoju.