Minka Skabernè, utemeljiteljica slovenske knjižnice za slijepe, rođena je 10. siječnja 1882. u Kranju. Otac joj je umro kad je imala dvije godine pa se obitelj potom preselila u Ljubljanu. Osmogodišnju školu završila je kod uršulinki u Ljubljani, a nakon toga polazi učiteljsku školu gdje je maturirala 1901. godine. U to vrijeme nije bilo viših ženskih škola. Nakon završene učiteljske škole mogla je predavati u pučkim školama na slovenskom i njemačkom nastavnom jeziku, a ženski ručni rad u u pučkim i građanskim školama. Dana 10. studenog 1903. položila je stručni ispit za pučke škole sa slovenskim i njemačkim nastavnim jezikom, a 11. studenog 1908. ispit za učiteljicu na građanskim školama. Radno mjesto dobila je 1909. na učiteljskoj školi u Ljubljani, a 1917. imenovana je glavnom učiteljicom i dobiva naslov profesorice. Tamo je radila 27 godina, sve do svog umirovljenja 12.listopada 1937. Usporedo s radom u školi bavila se obrazovanjem i skrbi za slijepe osobe. Za nesebičan rad za slijepe odlikovana je 1952. Ordenom časti II. reda i Ordenom zasluga za narod III. reda. U prosincu 1964. godine dobila je zvanje pedagoške savjetnice. U Povjereničkom odboru najprije Kuratorija (zavoda) za slijepe pa potom Kuratorija za slijepe koji je kasnije postao Dom slijepih bila je volonterski tajnica 22 godine od njegova osnivanja pa sve do napuštanja 1945. godine. Tom svojom funkcijom pridonijela je da je došlo i do osnivanja Doma za odrasle slijepe u Staroj Loki. Uprava tog doma povjerila joj je u dogovoru s Ministarstvom socijalne skrbi brigu za daljnji razvoj knjižnice za slijepe na brajici. Zbog toga je ona zajedno s još nekoliko vrijednih slovenskih žena dovršila prepisivanje knjiga iz treće svoje akcije.
This site uses cookies
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more
