Na fotografiji su učenici četvrtog razreda gimnazije na satu kuhanja u Zavodu za slijepu mladež u Ljubljani. Preseljenje Zavoda u Langusovu ulicu započelo je 1946. godine, a uz staru zgradu počela se graditi i nova koja je dovršena 1965. godine. Poslije oslobođenja u Zavod su došli i vojnici s oštećenjem vida, ali i sve više djece koja su oslijepila kao žrtve rata ili neoprezne igre eksplozivnim sredstvima. Usporedno s obrazovanjem slijepe djece javljala se sve veća potreba za osposobljavanje slabovidne djece pomoću posebnih metoda i pomagala. Dugi niz godina zavod je imao samo trorazrednu školu s osmogodišnjom obvezom. Nakon oslobođenja 1945. proširila se u četverorazrednu, a ubrzo potom i u sedmogodišnju školu. Nakon preustroja, školske godine 1950./51. uz četverorazrednu pučku školu i predškolski odjel, ustanova dobiva i nižu gimnaziju. Redovna školska nastava odvija se u jutarnjoj smjeni. U program strukovnog obrazovanja uz pletarstvo, četkarstvo i domaćinstvo uvedena je škola za telefoniste. Zavod za slijepu i slabovidnu mladež provodio je programe stručnog dopunskog obrazovanja s nastavnom pletarskom radionicom i domaćinskom školom. Nastavni plan i program za školu za slijepe i slabovidne učenike usklađen je s nastavnim planom i programom za opće osnovne škole.
This site uses cookies
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more