Nakon oslobođenja 1945. godine, Zavod za slijepe potpao je u nadležnost Odjela za specijalne škole u Ministarstvu prosvjete i promijenio je naziv u Zavod za slijepu mladež. Sve nastavno osoblje ostalo je na svojim radnim mjestima i dobilo nova rješenja o imenovanju. U rujnu 1945. Vilma Kralj imenovana je upraviteljicom zavoda. U zavod se ponovno vratila i Teja Janežić. Krajem školske godine 1944/45 u Zavodu je bilo 37 štićenika, a sljedeće godine taj se broj povećao na 45. Veliki broj prijavljene djece izgubio je vid od eksplozivnih naprava tijekom i nakon rata. Prostora nije bilo dovoljno za prijam svih prijavljenih jer se zavod još uvijek nalazio u zgradi Zavoda za gluhonijemu mladež. Stoga se krenulo u pronalazak nove, prikladnije zgrade za potrebe zavoda za slijepe. Odlukom Ministarstva prosvjete od 25. kolovoza 1945. dodijeljen im je bivši internat katoličkih redovnica De Notre Dame u gradskoj četvrti Mirje, na uglu Langusove i Jamove ulice zajedno s glavnom zgradom, vilom i vrtom.
This site uses cookies
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more
