Na fotografiji je skupina odraslih i učenici Zavoda za slijepu mladež u Ljubljani. Nakon oslobođenja 1945. godine, Zavod za slijepe potpao je u nadležnost Odjela za specijalne škole u Ministarstvu prosvjete i promijenio je naziv u Zavod za slijepu mladež. Niz godina zavod je imao samo trorazrednu školu s osmogodišnjom obvezom. Nakon oslobođenja 1945. proširila se u četverorazrednu, a ubrzo potom i u sedmogodišnju školu. Nakon preustroja, školske godine 1950./51. uz četverorazrednu pučku školu i predškolski odjel, ustanova dobiva i nižu gimnaziju. U program strukovnog obrazovanja uz pletarstvo, četkarstvo i domaćinstvo uvedena je škola za telefoniste pa su tako 1950. imali prvi tečaj za telefoniste. Tada su zavodu u pomoć pritekli slovenski iseljenici iz Amerike, organizacija naprednih slovenskih žena te su im priskrbili najnovija učila. UNICEF im je poklonio tiskarski stroj za brajicu pa je godine 1952. u zavodu počela s radom prva tiskara za slijepe koju je vodio France Petrić pedagog koji je osuvremenio nastavu matematike za slijepe i posebnu pozornost posvetio tjelovježbi slijepih s ortopedskom gimnastikom.
This site uses cookies
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more
