Nakon završetka 2. svjetskog rata, već 1945. Ministarstvo socijalne politike nastojalo je pronaći prikladan prostor za povratak i nastavak djelovanja Zavoda u Zagrebu. Tako je Zavodu 1947. na raspolaganje stavljena zgrada u Radničkoj cesti 18a gdje je 1. siječnja 1948. službeno započeo s radom. Prve školske godine bila su otvorena samo četiri razreda da bi 1948. odlukom Ministarstva prosvjete bila otvorena sedmogodišnja škola. Već početkom školske godine 1949./1950. Zavod se preselio u novu zgradu u Nazorovoj ulici 53, koja se namjenski počela graditi već prije 2. svjetskog rata. Početkom prve školske godine polaznost je bila slaba tako da je bilo potrebno obilaziti teren u potrazi za slijepom djecom te razbijati predrasude i otpor roditelja prema slanju djece na školovanje u Zavod. U to vrijeme zadatak Zavoda bio je isključivo pružiti pravilan odgoj i opće obrazovanje slijepoj djeci. Značajan pomak u razvoju Zavoda bilo je uvođenje punog osmogodišnjeg školovanja za slijepu djecu i mladež. Time je podignuta razina temeljnog obrazovanja slijepih i stvoren je temelj za njihovo daljnje obrazovanje i osposobljavanje. Nastavnički zbor stalno je radio na poboljšanju metoda rada. Nabavljala su se nova nastavna sredstva, a mnoga od njih izrađivali su sami nastavnici i odgojitelji.
This site uses cookies
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more
