Rad na montaži prekidača u tvornici "Kontakt". U Hrvatskoj se tek nakon Drugoga svjetskoga rata počelo razmišljati o zapošljavanju slijepih radnika u tvornicama i proizvodnim pogonima. Njihovo se uključivanje odvijalo sporadično, bez posebnoga plana. Zbog nerentabilne ručne proizvodnje i gospodarske krize, uprava Privrednog poduzeća slijepih u Zagrebu je 1953. donijela odluku da se zatvori pogon četkare. Oko četrdesetak slijepih radnika ostalo je tada bez posla pa su u organizaciji slijepih odlučili naći im posao u različitim industrijskim poduzećima. Komisija za posredovanje omogućila je da poduzeća „Rade Končar” i „Pliva” prime slijepe radnike, a i druga zagrebačka poduzeća spremno su ih zaposlila. Tvornica „Kraš” zaposlila je nekoliko djevojaka na kartonažnom odjelu, a tvornica električnih žarulja „Tež” primila je slijepe radnice za pakiranja žarulja. Službenici Saveza slijepih Hrvatske obilazili su privredna poduzeća i tražili radna mjesta za svoje članove. Riječ je bila o nizu poslova s jednostavnim radnim operacijama pri kojima se tražila gipkost ruku: izoliranje svitaka za električna postrojenja, obrada izolacije, čišćenje bakelitnih podnožaka, slaganje uputa za lijekove, slaganje punih boca u kartone, zamatanje i pakiranje različitih predmeta, sortiranje i izabiranje predmeta iste vrste, lomljenje i savijanje kutija itd. Saveza redovito su obilazili zaposlene slijepe na njihovim radnim mjestima bilježeći njihovu sposobnost i teškoće u radu te mogućnosti eventualnog premještanja na drugi posao.
This site uses cookies
We use cookies to track visits to our pages (Google Analytics) for the purpose of improving the pages.
The statistics are collected anonymously, and by accepting, you agree to the use of cookies.
Find out more