Slijepa žena radi na stroju. U Hrvatskoj se tek nakon Drugoga svjetskoga rata počelo razmišljati o zapošljavanju slijepih radnika u tvornicama i proizvodnim pogonima. Njihovo se uključivanje odvijalo sporadično, bez posebnoga plana. Zbog nerentabilne ručne proizvodnje i gospodarske krize, uprava Privrednog poduzeća slijepih u Zagrebu je 1953. donijela odluku da se zatvori pogon četkare. Oko četrdesetak slijepih radnika ostalo je tada bez posla pa su u organizaciji slijepih odlučili naći im posao u različitim industrijskim poduzećima. Komisija za posredovanje omogućila je da poduzeća „Rade Končar” i „Pliva” prime slijepe radnike, a i druga zagrebačka poduzeća spremno su ih zaposlila. Tvornica „Kraš” zaposlila je nekoliko djevojaka na kartonažnom odjelu, a tvornica električnih žarulja „Tež” primila je slijepe radnice za pakiranja žarulja. Službenici Saveza slijepih Hrvatske obilazili su privredna poduzeća i tražili radna mjesta za svoje članove. Riječ je bila o nizu poslova s jednostavnim radnim operacijama pri kojima se tražila gipkost ruku: izoliranje svitaka za električna postrojenja, obrada izolacije, čišćenje bakelitnih podnožaka, slaganje uputa za lijekove, slaganje punih boca u kartone, zamatanje i pakiranje različitih predmeta, sortiranje i izabiranje predmeta iste vrste, lomljenje i savijanje kutija itd. Saveza redovito su obilazili zaposlene slijepe na njihovim radnim mjestima bilježeći njihovu sposobnost i teškoće u radu te mogućnosti eventualnog premještanja na drugi posao.
Koristimo kolačiće
Koristimo kolačiće za praćenje posjećenosti naših stranica (Google Analytics) u svrhu poboljšanja stranica.
Statistika se prikuplja anonimno i prihvaćanjem pristajete na korištenje kolačića.
Saznaj više
