Trojica slijepih učenika igraju šah. Zavod za slijepu mladež se preselio u Ljubljanu u studenom 1944. godine, s oslobođenjem 1945. je za Zavod djecu došlo vrijeme bržeg napretka i povećavanja razine stručnosti. Po završetku Drugog svjetskog rata Zavod se vraća u Ljubljanu. Slijepi su najprije primljeni u Zavod za gluhonijemu mladež gdje im je bio ustupljen dio prostorija, a potom odlukom Ministarstva prosvjete, u kolovozu 1945., slijepa djeca dobivaju novi dom na uglu Langusove i Jamove ulice. Broj djece u zavodu bio je u stalnom porastu, a posebno se povećavao u poratnim godinama. Među njima bio je i veliki broj onih koji su uz oštećenje vida imali i oštećenja ruku, a neki su bili bez obje ruke. Zbog nedostatka odgovarajućih nastavnih sredstava i pomagala za rad sa takvom djecom nastavnici škole sami su izrađivali pomagala i nastavna sredstva. Jedan od takvih pomagala je bio stalak za čitanje Brailleova pisma usnama za učenike bez ruku ili s oštećenjima ruku. Zajedno s ovim izazovom Zavod se vrlo uspješno nosio i s osnovnoškolskim nastavom i opismenjavanjem te s osposobljavanjem za pletače i četkare, kao i tečajevima za prve telefoniste.
Koristimo kolačiće
Koristimo kolačiće za praćenje posjećenosti naših stranica (Google Analytics) u svrhu poboljšanja stranica.
Statistika se prikuplja anonimno i prihvaćanjem pristajete na korištenje kolačića.
Saznaj više
