Dvoje slijepih nastavnika sjedi pored magnetofona i priprema se za nastavu u školi za slijepu i slabovidnu mladež u Ljubljani. Učenici u Zavodu bili su aktivni u nastavnim, ali i izvannastavnim aktivnostima. Zavod za slijepu djecu, koji je 1922 godine preseljen iz Ljubljane u Kočevje vratio se u Ljubljanu s u studenom 1944. godine. Tadašnji Zavod nalazio se u Zaloškoj cesti 5. S oslobođenjem 1945. je za Zavod za slijepu i slabovidnu djecu došlo vrijeme bržeg napretka i povećavanja razine stručnosti. Odlukom Ministarstva za prosvjetu narodne vlade Republike Slovenije, odsjeka za „prilagođeno školstvo“ Zavod je dobio i novo ime - Zavod za slijepu i slabovidnu djecu koji je zadržao sve do 2016. godine. Preseljenje Zavoda u Langusovu ulicu započelo je 1946. godine, a uz staru zgradu počela se graditi i nova koja je dovršena 1965. godine. Poslije oslobođenja u Zavod su došli i vojnici s oštećenjem vida, ali i sve više djece koja su oslijepila kao žrtve rata ili neoprezne igre eksplozivnim sredstvima. Posljedice su bile teške: amputacije ruku, prstiju, sljepoća... Zajedno s ovim izazovom Zavod se vrlo uspješno nosio i s osnovnoškolskim nastavom i opismenjavanjem te s osposobljavanjem za pletače i četkare, kao i tečajevima za prve telefoniste. Usporedno s obrazovanjem slijepe djece javljala se sve veća potreba za osposobljavanje slabovidne djece pomoću posebnih metoda i pomagala. Nakon što se 1965. izgradila i opremila nova zagrada, učenici su dobili svijetle učionice, prostorije za dnevni boravak, predškolski odjel te kabinete za specijalno osposobljavanje.
Koristimo kolačiće
Koristimo kolačiće za praćenje posjećenosti naših stranica (Google Analytics) u svrhu poboljšanja stranica.
Statistika se prikuplja anonimno i prihvaćanjem pristajete na korištenje kolačića.
Saznaj više
