Franc Nose, košaraški radnik iz Kamnika, u radionici plete/izrađuje stolice. Iako je radionicama u Centru za rehabilitaciju slijepih i slabovidnih (nekada Dom slijepih) bila prvotna uloga radna terapija korisnika, vrlo se brzo pokazala sposobnost, radišnost i zalaganje slijepih radnika pa su radionice sve više postajale učionice. Neke starije korisnike koji se nisu osposobili za obrtničke radionice naučili su plesti mrežaste vrećice za kupnju, a neki su i pleli. 1962. Savez slijepih Slovenije je organizirao radionice za slijepe i slabovidne u kojima su osim teorijskih usvajali i praktična znanja. 1964. godine dolazi do spajanja doma i radionica te nastaje Centar slijepih i slabovidnih koji je ujedno bio i jedini zavod u Republici Sloveniji koji se bavio profesionalnim osposobljavanjem, zapošljavanjem i domskim smještajem osoba oštećena vida. U vrijeme postojanja zaštitnih radionica osposobljeno je 25 odraslih slijepih u raznim strukama(telefonisti, radnici u industriji, klasični obrti). Dom za slijepe uspostavio je poslovnu suradnju s više poduzeća kao i obrtničkih radionica.
Koristimo kolačiće
Koristimo kolačiće za praćenje posjećenosti naših stranica (Google Analytics) u svrhu poboljšanja stranica.
Statistika se prikuplja anonimno i prihvaćanjem pristajete na korištenje kolačića.
Saznaj više
