Pored stola stoje, lijevo slijepa djevojka i desno Veljko Ramadanović. Oboje ruke drže na tiskovini na brajici i čitaju. Veljko Ramadanovć rođen je u Korbovu 27. rujna 1874. godine. Bio je srpski specijalni pedagog i socijalni radnik u području zaštite osoba s različitim vrstama invaliditeta. Iz dostupnih podataka upitno je gdje je pohađao učiteljsku akademiju, no postoje navodi o stručnom usavršavanju (studijskom obilasku) na području rada s djecom s invaliditetom u Pragu. Nakon što je interniran u Bizertu, 13. prosinca 1917. tamo osniva Prvu srpsku školu za slijepe i gluhe vojne invalide. 1919. godine škola se seli u Zemun, Cara Dušana 143. Ramadanović ostaje ravnatelj Doma i škole slijepih u Zemunu do 1941. Bio je svestran i aktivan te je osim Zavoda u Zemunu, Ramadanović bio osnivač više škola i društava za slijepe u Srbiji. 1920. godine u sklopu školskog kompleksa ustanovio je prvu tiskaru na brailleovom pismu te knjižnicu "Nova svijetlost", a bio je i izdavač prvog časopisa na brailleovom pismu "Brajeva riznica".
Koristimo kolačiće
Koristimo kolačiće za praćenje posjećenosti naših stranica (Google Analytics) u svrhu poboljšanja stranica.
Statistika se prikuplja anonimno i prihvaćanjem pristajete na korištenje kolačića.
Saznaj više