Na fotografiji se vidi pčelinjak Doma slepih Kralja Alexandra u Zemunu. Ispred spomenika Kralju Petru I. Karađorđeviću sjede/stoje Veljko Ramadanović i 6 štićenica Doma slepih. Prvi počeci škole za slijepe sežu u 1917. godinu kada je Veljko Ramadanović u Bizerti osnovao školu za slijepe. Škola se poslije prvog svjetskog rata preselila u Zemun u nekadašnje kasarne austrougarske vojske. Zgrade su prilagođene za potrebe osoba s invaliditetom. Nakon što je 1919. godine školu posjetio Kralj Aleksandar I. Karađorđević škola je nazvana njegovim imenom. Škola se dijelila na osnovnu školu koja je radila po redovnom nastavnom planu i programu te na trogodišnju zanatsku školu. 1920. godine škola postaje državna ustanova koju financira Ministarstvo prosvjete i socijalne politike. U školi je Ramadanović otvorio prvu tiskaru na brailleovom pismu (1920.godine) te knjižnicu "Nova svijetlost". 1939. osniva i Dom za doživotni smještaj odraslih slijepih pri školi. Tijekom II. svjetskog rata Škola je preseljena u Beograd, a od 1944. kada se vraća u Zemun.
Koristimo kolačiće
Koristimo kolačiće za praćenje posjećenosti naših stranica (Google Analytics) u svrhu poboljšanja stranica.
Statistika se prikuplja anonimno i prihvaćanjem pristajete na korištenje kolačića.
Saznaj više
