Nakon oslobođenja 1945. godine, Zavod za slijepe potpao je u nadležnost Odjela za specijalne škole u Ministarstvu prosvjete i promijenio je naziv u Zavod za slijepu mladež. Sve nastavno osoblje ostalo je na svojim radnim mjestima i dobilo nova rješenja o imenovanju. U rujnu 1945. Vilma Kralj imenovana je upraviteljicom zavoda. U zavod se ponovno vratila i Teja Janežić. Krajem školske godine 1944/45 u Zavodu je bilo 37 štićenika, a sljedeće godine taj se broj povećao na 45. Veliki broj prijavljene djece izgubio je vid od eksplozivnih naprava tijekom i nakon rata. Prostora nije bilo dovoljno za prijam svih prijavljenih jer se zavod još uvijek nalazio u zgradi Zavoda za gluhonijemu mladež. Stoga se krenulo u pronalazak nove, prikladnije zgrade za potrebe zavoda za slijepe. Odlukom Ministarstva prosvjete od 25. kolovoza 1945. dodijeljen im je bivši internat katoličkih redovnica De Notre Dame u gradskoj četvrti Mirje, na uglu Langusove i Jamove ulice zajedno s glavnom zgradom, vilom i vrtom.
Koristimo kolačiće
Koristimo kolačiće za praćenje posjećenosti naših stranica (Google Analytics) u svrhu poboljšanja stranica.
Statistika se prikuplja anonimno i prihvaćanjem pristajete na korištenje kolačića.
Saznaj više
