Na fotografiji je skupina odraslih i učenici Zavoda za slijepu mladež u Ljubljani. Nakon oslobođenja 1945. godine, Zavod za slijepe potpao je u nadležnost Odjela za specijalne škole u Ministarstvu prosvjete i promijenio je naziv u Zavod za slijepu mladež. Niz godina zavod je imao samo trorazrednu školu s osmogodišnjom obvezom. Nakon oslobođenja 1945. proširila se u četverorazrednu, a ubrzo potom i u sedmogodišnju školu. Nakon preustroja, školske godine 1950./51. uz četverorazrednu pučku školu i predškolski odjel, ustanova dobiva i nižu gimnaziju. U program strukovnog obrazovanja uz pletarstvo, četkarstvo i domaćinstvo uvedena je škola za telefoniste pa su tako 1950. imali prvi tečaj za telefoniste. Tada su zavodu u pomoć pritekli slovenski iseljenici iz Amerike, organizacija naprednih slovenskih žena te su im priskrbili najnovija učila. UNICEF im je poklonio tiskarski stroj za brajicu pa je godine 1952. u zavodu počela s radom prva tiskara za slijepe koju je vodio France Petrić pedagog koji je osuvremenio nastavu matematike za slijepe i posebnu pozornost posvetio tjelovježbi slijepih s ortopedskom gimnastikom.
Koristimo kolačiće
Koristimo kolačiće za praćenje posjećenosti naših stranica (Google Analytics) u svrhu poboljšanja stranica.
Statistika se prikuplja anonimno i prihvaćanjem pristajete na korištenje kolačića.
Saznaj više
