Učenici na satu praktične nastave s učiteljicom Franicom Vrhunc. Vrhunc Franica, jedna od prvih slovenskih tiflopedagoginja, začetnica opismenjavanja na brajevom pismu te utemeljiteljica prvog slovenskog zavoda za slijepe, rođena je 10. lipnja 1881. u Kranjskoj Gori. Umrla 7. veljače 1964. u Ljubljani. Za odgojitečljicu se školovala u Ljubljani. Kao odgajateljica radila je u Osijeku, Voloskom kod OpatijeKočevju i u Grazu u Odilijinoj ustanovi za slijepe (jednoj od najmodernijih institucija te vrste u Austriji). Kao časna sestra pomagala je slijepim slovenskim vojnicima te za njih izradila prvi program za rehabilitaciju. U knjižnici instituta proučavala je tiflološku literaturu te se povezala s tadašnjim vodećim defektolozima u Beču. Slovenke slijepe učila je brajicu i Kleinovo pismo.
22. studenog 1918. vratila se sa slovenskim slijepim vojnicima u Sloveniju (zato je taj datum odabran za dan ustanovljenja prvog slovenskog zavoda za slijepe). Između 1919-21 vodila je dvorazrednu školu za slijepe u Ljubljani, 1921. izašla je iz crkvenog reda te je šk.godine 1921-22 radila u Zavodu za slijepe u Zemunu. Nakon preseljenja Zavoda iz Ljubljane u Kočevje, vraća se u Kočevje gdje ostaje raditi do 1928. kada je prijevremeno umirovljena (zbog nedovoljne formalne izobrazbe kao i djelomično jer je izašla iz crkvenog reda), ali je nastavila službovati kao ugodorna učiteljica. Posvetila se i glazbenom odgoju štićenika. Nakon njemačkog bombardiranja Zavoda u Kočevjeu (prosinac 1943) s nekoliko štićenika se preselila u Ljubljanu te surađuje s oftalmološkom klinikom u liječenju pacijenata s ozljedama očiju uslijed rata. Od 1945. do 1946. ponovno je zaposlena kao učiteljica, nakon čega odlazi u mirovinu.
Koristimo kolačiće
Koristimo kolačiće za praćenje posjećenosti naših stranica (Google Analytics) u svrhu poboljšanja stranica.
Statistika se prikuplja anonimno i prihvaćanjem pristajete na korištenje kolačića.
Saznaj više
