Nakon završetka 2. svjetskog rata, već 1945. Ministarstvo socijalne politike nastojalo je pronaći prikladan prostor za povratak i nastavak djelovanja Zavoda u Zagrebu. Tako je Zavodu 1947. na raspolaganje stavljena zgrada u Radničkoj cesti 18a gdje je 1. siječnja 1948. službeno započeo s radom. Prve školske godine bila su otvorena samo četiri razreda da bi 1948. odlukom Ministarstva prosvjete bila otvorena sedmogodišnja škola. Već početkom školske godine 1949./1950. Zavod se preselio u novu zgradu u Nazorovoj ulici 53, koja se namjenski počela graditi već prije 2. svjetskog rata. Početkom prve školske godine polaznost je bila slaba tako da je bilo potrebno obilaziti teren u potrazi za slijepom djecom te razbijati predrasude i otpor roditelja prema slanju djece na školovanje u Zavod. U to vrijeme zadatak Zavoda bio je isključivo pružiti pravilan odgoj i opće obrazovanje slijepoj djeci. Značajan pomak u razvoju Zavoda bilo je uvođenje punog osmogodišnjeg školovanja za slijepu djecu i mladež. Time je podignuta razina temeljnog obrazovanja slijepih i stvoren je temelj za njihovo daljnje obrazovanje i osposobljavanje. Nastavnički zbor stalno je radio na poboljšanju metoda rada. Nabavljala su se nova nastavna sredstva, a mnoga od njih izrađivali su sami nastavnici i odgojitelji.
Koristimo kolačiće
Koristimo kolačiće za praćenje posjećenosti naših stranica (Google Analytics) u svrhu poboljšanja stranica.
Statistika se prikuplja anonimno i prihvaćanjem pristajete na korištenje kolačića.
Saznaj više
